Marija Šerifović pobedila za sve nas

13. 05. 2007. | Autor: Nikola Tosic

marija serifovic

Marija Šerifović je sinoć pobedila na EuroVision Helsinki 2007 takmičenju. Jedan od prvih emailova jutros je stigao od druga iz Londona: Vi ste pobedili! Mora da Srbija sada luduje! Nisam mogao da odolim a da ne napišem par pasusa o tome kako se ne osećam kao pobednik jer se ja lično nisam takmičio niti sam ikako pomogao tu pobedu. Jedina povezanost između mene i Marije Šerifović je u tome da imamo pasoš iste zemlje i živimo u istom gradu.

Razumem da je pobeda na EuroVision takmičenju veliki i meni nedostižan uspeh. Da zahteva puno rada i talenta. Kao što su i uspesi Novaka Đokovića, Vlade Divca, Emira Kusturice, Vuka Karadžića i Marka Kraljevića. Ovi uspesi me često inspirišu i motivišu jer su ih postigli ljudi koji dolaze iz možda sličnih uslova. Na nekom nivou moguće je osećati se blizak njima i razumeti njihov trud i postignuća.

Ali sa druge strane ja nikako ne mogu da kažem da sam ja išta postigao time što su oni uspeli da postignu svoj cilj. Njihov cilj nije moj. Nikako ne mogu da se identifikujem sa njima i da osećam neku formu realizacije ili postignuća.

Osećam poštovanje kao i prema bilo kom pojedincu koji je učinio nešto šta me impresionira. Nevažno je da li je taj pojedinac iz istog grada, države, govori isti jezik, voli istu hranu, ima kožu iste boje, iste je religije ili voli istu marku čokolade kao ja.

Taj osećaj realizacije grupe (mi smo svi pobedili jer je Marija Šarafović pobedila) kroz dela pojedinaca je nekada veoma prijatan jer grupa može da uloži skoro nikakav trud a da uživa u prednostima. Ali problem nastaje kada se takva grupna generalizacija prenosi i na sve atribute grupe. Kada se ljudi ili ne slažu oko pozitivnih vrednosti ili, u najgorem slučaju, kada drugi počnu da ocenjuju grupu kako kroz pozitivne tako i kroz negativne generalizacije.

U mom iskustvu većina grupnih generalizacija je obično bila kontraproduktivna i zato ih se plašim i to onda vodi mom nedostatku identifikacije sa uspečnim ljudima iz grupa kojima pripadam.

Bravo Mariji Šerifović na njenom ličnom uspehu i takvi uspesi će me uvek inspirisati. Ali da samo mi ili ja pobedili, da bih to rekao morao bih ja lično da dobijem nagradu na kojoj piše moje ime. Nikako drugačije.



Vaš komentar

Morate biti prijavljeni da bi ste dali komentar.